SKRIVENI TALENT: Zidanje kuća

Nekadašnji frontmen Tutti Frutti banda, a sada solo pjevač, Splićanin Ivo Amulić djetinjstvo je proveo na relaciji kvartova svoga rodnog grada Varoš i Gripe te Splitske na otoku Braču. Kao i mnoga djeca s juga, kao mali je želio postati kapetan broda.

Budući da je njegova obitelj podrijetlom iz Kostanja kraj Poljica, Ivi život na selu nije stran, te je, kako kaže, u posljednje vrijeme jednom nogom u gradu, a drugom na selu. Ako treba, neće mu biti nikakav problem zapaliti vatru na Farmi, jer je kao srednjoškolac ložio kalijeve peći u Sveučilišnoj biblioteci u Splitu i to ujutro rano prije škole.

S ocem i bratom sudjelovao je u gradnji dvije obiteljske kuće, a u svom vrtu uzgaja sve – od salate do kaktusa, tako da će Ivo na Farmi biti svoj na svome. Ne vjeruje da postoji nešto na Farmi čega će se plašiti ili što će mu biti odbojno, a životinje ga jako vesele, naročito koze i magarci. Kada je o motivima za sudjelovanjem u Farmi riječ, Ivo je vrlo iskren.

Priznaje da želi skrenuti pažnju šire javnosti na sebe, te eventualno otkloniti predrasude u vezi njegova lika i djela. Naravno, veliki motiv mu je i novčana nagrada. Ipak je to sve show business, zaključuje Ivo. Kao u svemu, i od projekta Farma puno očekuje, te se nada da njegovi konkurenti ne gaje iste ambicije.

Svojom najvećom vrlinom smatra to što voli ljude i što im to pokazuje na vrlo svojstven način. Od funkcija na Farmi sebe vidi kao aktivnog člana koji će biti odgovoran za ono što radi. Sve što je postigao u životu posljedica je krvavog rada i takav stil nastojat će održati i na Farmi. Tvrdi da ga, s obzirom na broj godina, ništa više ne može iznenaditi, pa ni nepravda.

Teško se miri s činjenicom da stvari nisu uvijek po njegovom, a sporove, ako je moguće, rješava izravno, licem u lice. Kada mu je teško, uvijek na umu ima svoj cilj, i to mu daje snagu da nastavi naprijed. Može preživjeti bez svih stvari ma koliko mu one bile važne i drage u životu. Jedino bez čega ne može jest ono što nosi u sebi. Neefikasne farmere kažnjavao bi tako što bi im uskratio čokoladu. Kao gazda Farme, najviše bi vrednovao rad i druželjubivost svojih podanika.

Od njemu nepoznatih poslova najviše bi volio naučiti obrezivati voćke. Za vrijeme boravka na Farmi nedostajat će mu jogging, na koji svakodnevno utroši oko 50 minuta, dok na dotjerivanje svega 10 minuta, koliko mu treba za tuširanje. Stoga mu je na Farmi za održavanje higijene dovoljna samo voda. Za sebe kaže da je svejed, te da ne namjerava negodovati zbog izbora hrane. Ako nema jednog, uvijek postoji nešto drugo, kaže. Što se kulinarskih sposobnosti tiče, Ivo tvrdi da je majstor za gradela i juhe.

Podjelu poslova na muške i ženske vidi u tome što muškarci tradicionalne poslove rade leđima, a žene rukama. No, kada dođe na Farmu, jedan od ciljeva bit će mu razbijanje postojećih predrasuda o muškarcima i ženama.

Novac najviše troši na sina i kćer, a onaj koji bi osvojio na Farmi nastojao bi oploditi ulaganjem u turizam – kraj svoje kuće s apartmanima rado bi sagradio bazen.