Proizvodili su gotovo sve, osim potrepština kao što su npr. petrolej ili šećer. Šivali su odjeću, izrađivali posuđe, obuću, nakit, te gradili kuće. Bili su vješti, spretni i snažni. I muškarci i žene. Posao se dijelio, bez iznimaka, po spolu i dobi. Nitko nije bio pošteđen fizičkog rada. Djeca su čuvala stoku, hranila i čistila životinje, pomagala oko vrta.

Evo nekih predemeta koje su izradili ljudi s područja u kojem je smještena Farma.

1. STUPA ZA JEČAM
 

Izdubljena drvena posuda napravljena od jednog komada drveta, visine 33 cm, širine 17,5 cm. Služila je za usitnjavanje žita, ječma i druge hrane. Za usitnjavanje se upotrebljavao mlinčenjak ili oklagija.

Starost: oko 200 godina. Podrijetlo: Osekova, Moslavina.

2. KEPČIJA

Drvena pastirska čaša koja se upotrebljavala za pijenje vode. Izrađivali su je pastiri malim nožićem zvanim kebe tijekom čuvanja blaga na ispašama. Kepčije su bile napravljene od jednog komada drveta, bogato ukrašene rezbarijom. Motivi su najčešće geometrijski, ali mogu biti biljni i životinjski.
Starost: oko 100 godina. Podrijetlo: Moslavina.

3. ZEMLJANO POSUĐE (padela i cjediljka)

Zemljano posuđe se upotrebljavalo u kućanstvu za pripremu, kuhanje i čuvanje hrane. U Moslavini nije bilo kvalitetne zemlje pa su predmete takve vrste stanovnici Moslavine nabavljali od putujućih trgovaca, najčešće iz tzv. zagorja, i razamjenjivali ih za žito. Posuđe se ostavljalo u boji zemlje ili se ocakljivalo s unutarnje strane.
Izrađeno je početkom 20. stoljeća.

Zemljano posuđe

4. LAMPAŠ

Drvena svjetiljka za osvjetljavanje prostorija. Načinjen je od drvenog okvira u koje je umetnuto staklo.
U sredini je postolje u koje se umetala voštana svijeća. Na gornjoj je strani otvor za odvod dima i metalna hvataljka za nošenje.

Lampaš je izrađen početkom 20. stoljeća, a ovakav se oblik koristio mnogo stoljeća prije.

U prošlosti, u koju se na neki način Farmom vraćamo, živjelo se u skladu s prirodom.

Čovjek tog vremena u svom je okruženju pronalazio hranu, lijekove, vodu, vrijednosti, umjetnost i etička načela po kojima je postupao. U drveću je vidio bogove, patuljke, vile, legende, priče. U noćima je vidio čaroliju, vrijeme za ljubav, u cvijeću nježnost, u životinjama sebe. S razlogom su krave predstavljale svete životinje jer su bile primjer rada i napora kojem se čovjek divio.

Vremenom se čovjek otuđio od prirode. Ukrotio je. Uništio. Jako dugo je mislio da prirodu može kontrolirati, kao što ljudi kontroliraju jedni druge - pravilima, socijalizacijom, zakonima.

No iskustvo je čovjeka poučilo onom što su Indijanci poručili europskim okupatorima koji su od njih htjeli otkupiti pašnjake, planine i šume: ''Uvidjet ćete vrlo brzo da novac ne možete pojesti.'' Prevelikom urbanizacijom s jedne strane i beskrupoloznom eskploatacijom prirodnih resursa s druge, smanjuje se manevarski prostor.

Hrana postaje otrovna i nezdrava, a rezerve pitke vode se iscrpljuju sve do crnih prognoza u skoroj budućnosti kad se najavljuju ratovi za vodu, a zrak koji udišemo, otrovao bi čovjeka s početka 20. stoljeća.

Danas se sve više ljudi vraća prirodi. Biramo što ćemo jesti. Tražimo zdraviju hranu, povrće koje nije tretirano pesticidima. Grade se eko sela diljem Europe, Amerike, svijeta.
Traži se neki srednji put, recept kako očuvati ljude, a ne mora ili šume.

Farma je pojednostavljena priča. Prilika da ljudi iz grada, svi mi otuđeni od prirode, okušamo sreću na selu. Upoznamo život u jednostavnijem obliku. Upoznamo drukčiji način rada. Prisilimo se naporu na koji nismo naviknuli kako bismo pomaknuli granice vlastite izdržljivosti, tolerancije, fizičke snage.

Na Farmi su pravila jasna. Farmeri radom stvaraju proizvode koje prodaju na sajmu, a na njemu kupuju one koji su im potrebni. Na Farmi osim ljudi, žive i životinje. Od njih dobivamo meso, sir, mlijeko, jaja, ali i vunu i perje. Životinje su korisne. I vrijedne. Nisu predmeti, poput lopate ili stolca. Vrijedne su jer mogu pomoći u poslu. No životinje trebaju hranu, vodu, pažnju, nježnost. One se zbliže i komuniciraju jedne s drugima, ali i s ljudima. Razvijaju odnos s onima koji na njega pristanu, a takav odnos pamti se cijeli život.

Na Farmi se uzgajaju voće, povrće, cvijeće, koji se koriste kao hrana, kozmetika i lijek, ali i kao proizvodi plasirani na sajmu. Nebriga o biljkama znači besmislenost napora i truda koji su farmeri uložili u njihov uzgoj. Uzgajanje i briga o povrću na Farmi prilika je da svi zajedno naučimo kako nastaju proizvodi koje s lakoćom trpamo u košarice u trgovinama i vrećice na tržnicama. Hrana uzgojena na Farmi ima bogatiji okus i miris.
Otkriva da umjesto cvijeća, kod kuće možete posaditi ljekovito bilje poput matičnjaka od kojeg će vam prostorije mirisati po limunu ili male rajčice koje možete pojesti u neko ljetno popodne.